Šta je FLOW?
Opet jedna riječ bez dobrog prevoda, pa tako i mi znamo reći „uhvatiti flou“ kad hoćemo dočarati osjećanje potpunosti i sreće.
Idemo ispočetka. Američki psiholog mađarskog porjekla, ime mu se piše Mihaly Csikszentmihalyi, (a čita otprilike Mihaj Čiksentmihaj) bavio se ovom temom, i njemu se upravo i pripisuje otkriće termina “ flow” u kontekstu objašnjenja izuzetnog psihičkog doživljaja.
Naime, još prije pomenutog psihologa, poznati neuropsihijatar Viktor Frankl je postavio osnovu svog učenja kao tezu da su ljudska bića jedinstvena po tome što ne mogu biti srećna ako im život nema smisao. Nadalje, Frankl tvrdi da se i u najgorim životnim uslovima može pronaći svrsishodnost života, sve dok je čovjek u stanju da odvoji patnju od smisla.
Čiksentmihaj je na ovim postavkama pravio eksperimente, i došao do sličnog zaključka: Ljudi su zaista najsrećniji kad rade nešto što za njih ima smisla. Iskustvo koje pojedinac doživljava dok se bavi nečim što voli i što za njega ima smisla nazvao je „Flow“.
Figurativno, flow možemo uporediti sa rijekom: ona zna kud ide, i ništa je na tom putu ne ometa u postizanju cilja, a izgleda tako prirodno, savršeno i smisleno.
Kad govorimo o ovom iskustvu, postoje 3 važna parametra koja ga opisuju, tri činjenice koje nam govore da je to što nam se dešava flow:
- Poremećena percepcija vremena. Dok nas nosi flow, imamo osjećaj da vrijeme sporo prolazi, a kad to stanje završi, vidimo da je zapravo prošlo mnogo vremena. Na primjer, dok igramo tenis, i uđemo u flow, imamo osjećaj da ponekad izvodimo pokret kao na usporenom filmu, da vidimo lopticu u svakom njenom položaju, fokusirani smo na svaki sekund i primjećujemo ga. U trenutku kad igra prestane i vratimo se u normalno stanje, imamo osjećaj da smo počeli maloprije, i iznenadimo se kad konstatujemo da su prošla dva sata!
- Manjak samosvijesti. Kad se prepustimo nekoj aktivnosti koja nas uvede u flow, toliko smo fokusirani na tu radnju i naše uživanje u poslu da se, što se kaže, „izgubimo u vremenu i prostoru“. Potpuno se izgubi onaj kritički glas koji ocjenjuje i procjenjuje, potpuno smo obuzeti samom aktivnošću.
- Intenzivan fokus na sadašnji trenutak. Ovo će najlakše razumjeti planinari i alpinisti, odnosno svi koji se bave nekim adrenalinskim sportom. Kad se penjemo uz stijenu , mi ne razmišljamo o trenutku kad ćemo stići na vrh, već samo o narednom koraku, i u potpunosti smo fokusirani na sadašnji trenutak. Flow ne dozvoljava de se misli o budućnosti niti prave planovi, on nas drži čvrsto u sadašnjosti, mislimo samo na ono što trenutno činimo.
Ono što je činjenica za flow je da njega može iskusiti svako ljudsko biće, bez obzira na godine, kulturu, podneblje, socijalni status. Flow se ne može potrošiti, niti više flowa na jednoj strani čini da ga ima manje drugdje. Međutim, postoje neki, uslovno rečeno, preduslovi da bi nam se desio flow.
Profesor Čiksentmihaj kaže da je to izvesna komforna zona između anksioznosti i dosade. Dakle, aktivnost nam ne smije biti preteška da nas frustrira ili da osjetimo bol, niti suviše jednostavna da prelazi u dosadu. Na primjeru alpiniste to će biti trenutak kad nema životne opasnosti ni teških vremenskih uslova, a opet postoji izvjesni izazov. Kod tenisa na primjer, to je situacija kad je naš saigrač otprilike sličnih znanja i sposobnosti kao mi, i moramo ići barem malo preko svojih mogućnosti da bismo pobijedili.
I na kraju, flow je iskustvo koje nas definitivno čini srećnijim. Jedan od razloga je njegova čvrsta povezanost sa smislom, naime, u flow stanju naša aktivnost za nas je toliko smislena, da se čitavi unosimo u nju. Flow podstiče našu kreativnost i harizmu. Sjetite se Suzan Bojl i njenih nastupa u Idolu. Sjetite se mečeva Novaka Đokovića. Iz datih primjera vidimo još nešto: flow se može iskusiti i u samom dostizanju majstorstva u nekoj oblasti, bio to sport, muzika, meditacija… nešto što ćemo usavršavati tako da dok to izvodimo ne samo uđemo u flow, već i činimo da to pozitivno djeluje na sve oko nas.
Postoji neka procjena, da je potrebno doživjeti 10.000 sati flow iskustva u nekoj aktivnosti (tenisu, jedrenju, golfu, pisanju, kuvanju …) da se dosegne majstorstvo. To potvrđuje činjenicu o važnosti sprege vježbe i osjećaja smisla i uživanja. Takođe to objašnjava činjenicu zašto su neki ljudi uspješni. Ne zato što su razmišljali o uspjehu. Ne zato što su težili za superiornošću. Ne zato što su perfekcionisti. Već zato što su proveli barem 10.000 sati radeći sa velikom unutarnjom radošću i smislom to u čemu su danas uspješni.
Majklu Džordanu se pripisuje rečenica: Ja imam više promašaja nego što neki imaju pokušaja. Iako se Džordan paralelno sa košarkom vrijedno bavio i bejzbolom, nikad nije postao uspješan u ovom drugom. Zato što trenirajući bejzbol nije ulazio u flow, kao što je to radio trenirajući košarku. Dakle, pravi heroj uspjeha je flow, Tačnije 10.000 sati flowa.
Da zaključimo: flow je jedan od sigurnih izvora sreće, i to iz tri razloga : prvo, pruža osjećaj stvarnog uživanja, drugo, čini nas privlačnim i harizmatičnim i treće, vodi prema majstorstvu u nekoj oblasti, a majstorstvo je najpouzdaniji ulog za uspjeh.
Međutim, ne uspijeva svakom da pronađe ono što voli i postane majstor u tome. Ponekad se naše djetinje želje istope pred naletom realnosti i izgube na intenzitetu. Pitanje je, kako da običan čovjek, svakodnevno doživi flow?
Najbolje bi bilo da nam naš posao može pružiti takve trenutke, ali na žalost, istraživanja su pokazala da je broj onih koji uživaju u svom poslu dvostruko manji od broja onih koji u poslu ne nalaze nikakve radosti. U takvoj situaciji, odlažemo trenutke razonode i opuštanja za neko buduće vrijeme, za penziju, a kad to vrijeme dođe najčešće je prekasno jer više nemamo energije za nove aktivnosti i izazove.
Flow je potrebno, ukoliko niste, u svoj život unijeti sad. Najbolji način za to je pronaći neki hobi. Nešto što nas opušta, raduje, ali ujedno ima i izvjesne izazove. Rekla sam već da je za flow potrebno da se malo „rastegnemo“ iznad svojih uobičajenih mogućnosti.
Hobi ne mora biti nikakva umjetnost niti teško savladiva vještina, zadovoljstvo koje nosi flow može se naći i u jednostavnijim aktivnostima kao što su čitanje, pisanje, pješačenje, vožnja biciklom, ribolov, putovanja … važno je da to radimo redovno, da uživamo u tome i da nam pruža određeni izazov.
Ukoliko nemate hobi, izazivam vas da provedete nekoliko sati dnevno tražeći neki. To će vas odvesti u pravcu razmišljanja o tome šta zaista volite, i rezultat neće izostati. Obećavam!