Kako omalovažavamo sreću?
Omalovažavanje sreće je nedavanje sreći prioriteta u životu. Žrtvovanje sreće zarad drugih ciljeva.
Pa zar to neko radi? – pitaćete. O, da – svi to radimo, manje ili više. Interesantna je činjenica da se u istraživanjima sreća nalazi na najvišem mjestu između ponuđenih ciljeva (pored sreće tu su bili i novac, karijera, uspjeh, znanje, moć, imovina, zdravlje, …) . Dakle, kad pitate ljude šta je njihov najvažniji životni cilj – najčešći odgovor je da je to sreća.
Pa ako je ljudima sreća najvažnija, zašto je onda u realnom životu tako rutinski žrtvujemo zarad drugih stvari? Jedno istraživanje rađeno je tako da je ljudima ponuđen hipotetički duh iz lampe, i trebalo je da zažele tri želje. Iznenađujuće – među tim željama su prednjačile materijalne i statusne, a tek 6% ispitanika je pomenulo sreću. Na vrhu spiska nalazio se novac, a zatim slava, uspjeh i veze. Ovo istraživanje je pokazalo kako ljudi lako žrtvuju sreću, i to upravo zbog stvari koje imaju neku opipljivu, prebrojivu vrijednost.
Da bi se ovo dokazalo rađeni su eksperimenti gdje su ljudi mogli da uzmu nešto besplatno (npr.razne vrste hrane, ili neki proizvod), pri čemu su znali prodajne cijene istih tih artikala. Pokazalo se da su birali skuplje stvari, čak i kad su u njima manje uživali nego u jeftinijima. Naprosto, imali su potrebu da maksimizuju vrijednost u novcu, a ne u sreći.
Nije samo novčana vrednost ono što se stavlja ispred sreće. Zamislite situaciju da nekome koga volite predlažete da uvede određene izmene u svoj život (npr. dijetu), i on to ignoriše. Jednog dana pojavi se sa informacijom da je upoznao divnu osobu koja mu je predložila da promijeni svoje životne navike (isto ono što ste i vi govorili), i da jedva čeka da počne! Vaša reakcija može biti:
A: To ti i ja govorim, ali mene nisi poslušao! ili B: Super, radujem se zbog tebe da je ipak naišao neko ko će te uvjeriti , i da konačno promijeniš navike!
Većina ljudi će izabrati opciju A, iako ona znači biti u pravu, nasuprot opcije B koja znači biti srećan.
Sljedeći primjer žrtvovanja sreće je u izboru posla. Iako će se ljudi uglavnom izjasniti da bi radije radili nešto što vole, pa makar bilo i teže i manje plaćeno, u realnom životu izbori koje prave su upravo suprotni.
Pojava o kojoj sam pisala zove se osnovni paradoks sreće. Da vidimo, zašto dolazi do njega i ima li mu lijeka.
Zašto omalovažavamo sreću?
Razlog omalovažavanja sreće u praksi i njenog olakog žrtvovanja leži u tri osnovne zablude o sreći:
- Imamo mnogo negativnih uvjerenja o sreći
- Sreću je teško definisati u konkretnim terminima
- Maksimizira se vrijednost sredstava dostizanja cilja, a ne samog cilja
Negativna uvjerenja o sreći su uglavnom razlog zašto je ljudi, iako se izjašnjavaju da je žele, na kraju ne smatraju „dovoljno ozbiljnim ciljem“. Jedno takvo je da sreća vodi u lijenost – navodno, srećnji ljudi su lijeni i pasivni, što su istraživanja pobila, naprotiv, srećni ljudi su aktivniji, življi, produktivniji; srećni direktori vode uspješnije firme, srećniji sportisti postižu bolje rezultate. Drugo često uvjerenje je da sreća čini ljude sebičnima – neko ko je srećan, nema potrebe da dijeli bilo šta sa ostalima , što je takođe potpuna neistina, jer je utvrđeno da su srećni ljudi mnogo saosjećajniji, darežljiviji, altruističniji. Srećni ljudi će češće volontirati, davati krv, učestvovati u akcijama, češće će stvari procjenjivati kao pozitivne. Treće često uvjerenje je da je sreća prolazna. Ni ovo nije tačno, zapravo, zavisi šta pod srećom podrazumijevamo. Ako je za nas sreća u materijalnim i prolaznim stvarima, u čulnim senzacijama i u kratkotrajnim ushićenjima, jasno je da je nestalna i neodrživa. Ali ako sreću vežemo za ljubav, odnose, ona ima potencijala da potraje. Ima nešto što se na engleskom kaže „abundance“, a kod nas nesrećno prevodi kao obilje ili izobilje. U osnovi, ova riječ ne podrazumijeva ništa materijalno, već punoću života, osjećaj koji proističe iz vjerovanja da je oko mene sve u najboljem redu i da dobijam sve što mi treba. Ako se za to veže pojam sreće, onda je ona sve samo ne prolazna.
Neuspješno definisanje sreće uzrok je njenoj devalvaciji, iz prostog razloga što više volimo nešto kad to možemo jasno razumjeti („fluency effect“). Drugim riječima, mi nemamo momentalno pri ruci spremnu jasnu i razumljivu definiciju sreće.
Vrednovanje sredstava („medium maximization“) je kad u životu zaboravimo šta stvarno želimo, jer se u međuvremenu bacimo na dostizanje sredstava za to. Npr. neko želi kuću, a onda pola života provede jureći novac, koji je zapravo samo sredstvo, a izgubi fokus na kuću, i onu radost kretanja prema njoj. Novac je najčešće sredstvo čijem dostizanju se posvetimo tražeći sreću. I upravo zbog novca završimo u stresu, sve više se udaljavajući od sreće.
Strategije vrednovanja sreće
Borbu protiv pomenutih zabluda o sreći zbog kojih imamo tendenciju da je olako žrtvujemo vodimo – dobrim navikama.
Prva ovakva navika je: neka ti sreća bude prioritet, ali nemoj da juriš za njom. To znači staviti sreću na najviši prioritet među svim našim ciljevima. Ovo se radi tako da se redovno podsjećamo na to, jer čovjek je sklon da ovakve stvari zaboravlja. Posebno je bitno sjetiti se sreće kad donosimo važne odluke u životu. Jednostavan način za ovo je naprosto lijepljenje stikera sa podsjećanjem na sreću. Međutim, nije potrebno stalno motriti na sreću, i pitati se ”jesam li srećan?”, to je drugi dio rečenice – ne treba je juriti. Jer ako se svaki čas preistpitujemo koliko smo srećni sad u odnosu na idealno željeno stanje, nikad nećemo biti srećni i zaglavićemo se u besmislenom i stresnom procesu.
Dobra usporedba ovoga je sa snom. San nam je od velike važnosti, i trudimo se da ga imamo dovoljno, ali ako legnemo sa mislima: “kad ću zaspati, moram zaspati, moram se naspavati”, velika je vjerovatnoća da ćemo imati upravo suprotno – nesanicu. Dakle, sreća treba da bude životni stil, a ne lov. Najbolji put za to je da naprosto donosimo odluke koje povećavaju šanse za sreću.
Druga važna stvar je da odredimo šta sreća znači za nas. Definiciju. ( Da li je to čulno zadovoljstvo, osjećaj superiornosti i nadmoći, , osjećaj ponosa, radost , ljubav i veze, osjećaj ispunjenosti, obilje). A zatim i nekoliko stvari koje nas čine srećnima. Počnite rečenicu sa Volim …Pri tom, nije dobro vezivati se za čulna zadovoljstva i osjećaj superiornosti i nadmoći, ne zato što je to nemoralno ili loše, već što su to kategorije koje su neodržive na duže staze.
Moja definicija je, na primer:
Osjećanje radosti i vedrine, povezanosti sa ljudima i Bogom u meni, uz očuvanje racionalnosti.
Zašto sam dodala ovo na kraju – očuvanje racionalnosti? Da naglasim da ne postoji nešto kao “tableta sreće”, iako će možda nekad neko u životu pokušati da vam je proda.
Nekoliko stvari koje volim su : Vrijeme provedeno sa osobama koje volim, optimizam i dobro raspoloženje, uživanje u sadašnjem trenutku, uživanje u prirodi, učenje i rad.
Napravite svoju definiciju i svoj spisak i – srećno!